Pismo jednog povratnika
Odlasci kod nas nisu nova stvar i svi imamo tog nekog prijatelja ili rođaka koji je otišao u svijet. Kada pogledate na stvari malo sa strane, shvatite da je to sve posledica straha, previše loših vesti koje se, po pravilu, mnogo brže i više šire od onih dobrih, nedostatka ideja da se nešto uradi ovdje kod kuće i želja da se nađe jedno, univerzalno rešenje koje će riješiti sve i kojim će se pobjeći od svega.
Život u tuđini se svodi na klackalicu. U početku ste oduševljeni novim životom, ušuškani neznanjem I daleko od vase prošlosti. Onda kada ta faza novog prođe i nova sredina postane dom, krenu slični izazovi kao i prije, samo mnogo dalje od kuće i u kontekstu u kom niste odrasli. Dobijete novu ‘’etiketu’’ i postanete zauvijek stranac.
Tamo vas niko ne čeka. Gradite sve od nule. Nema ulica u kojima ste se igrali i komšija koji vas spontano pozdrave pogledom. Sve počinje od nule. A nula je težak pojam. Vrijeme prolazi i šta se dešava? Ako ste imali sreće (kao i kod kuće) snašli ste se. Imate dobar posao, kupili ste auto koji ste dugo želeli i iznajmili kuću sa velikim dvorištem i tu negdje sve staje. U tom trenutku dovodite u pitanje i dolazak jer ono za čime ste žudjeli nije nužno donijelo ono što želite, a nostalgija učini da ono čega ste se odrekli vrijedi mnogo, mnogo više od toga. I onda novo pitanje: ‘’Zašto sam otisao’’?. Ovo je plemenit poduhvat ako ste željeli obezbijediti djeci bolju budućnost ali vrlo često i prevelika žrtva za nešto što se za 15 ili 20 godina možda neće desiti.
Anonimni autor
Projekat koji vam daje odgovore na pitanja:
Da li je zaista migracija rješenje?
Šta i kako mogu postići kod kuće